Nastavljamo priču o mikrofonima... Kao što već rekoh, na redu su mikrofoni za ozvučavanje instrumenata (i instrumentalnih pojačala).
Za početak ću se osvrnuti na razlike između vokala i instrumenta, jer, kao što možete da zaključite, potrebne karakteristike mikrofona direktno proizilaze iz fizičke karakteristike zvuka koji mikrofon treba da pretvori u električni signal. Pa idemo redom:
1. instrumenti su, generalno, glasniji od vokala. To se naročito odnosi na udaračke instrumente (iliti bubanj) i instrumentalna pojačala.
2. dinamičke oscilacije instrumenata su u praksi daleko veće nego što je to slučaj kod vokala.
3. instrumenti proizvode puno širi frekvencijski opseg nego što je to bilo koji vokalista u stanju uraditi.
4. instrumenti i instrumentalna pojačala po pravilu proizvode puno mehaničkih vibracija koje prenose na podlogu (a samim tim i na mikrofon koji se nalazi na istoj toj podlozi), što je doduše slučaj i sa pjevačem koji skače po bini
5. pozicija (naročito instrumentalnih pojačala) je puno lošija u odnosu na prostor i monitoring, nego što je to slučaj sa ustima pjevača.
Šta proističe iz toga?
Zbog prva dva razloga se od instrumentalnog mikrofona zahtjeva da ima puno veću dinamiku nego što je to slučaj sa vokalnim mikrofonom. To praktično znači da mikrofon treba da ima što veću razliku (gledano u decibelima – dB) između najtišeg i najglasnijeg zvuka koji može pretvoriti u električni signal, a da pritom ne dođe do pojave nelinearnih izobličenja (iliti distorzije). Tako, dobar instrumentalni mikrofon neće distorzirati ni pri stotinjak decibela koje ispucava gitarski stack! Poželjan je i što bolji odnos signal/šum (S/N ratio), tj. što manji interni šum mikrofona, jer se ovi mikrofoni nekada uvode u mikser sa jako velikim nivoom inicijalnog predpojačanja (gain-a).
Treća stavka nas navodi na zaključak da instrumentalni mikrofoni moraju imati jaako širok frekvencijski opseg. To može biti slučaj, ali ne i pravilo. U praksi se mnogo češće za ozvučavanje instrumenata širokog spektra (kao što je npr. set bubnjeva) upotrebljava SISTEM sastavljen od više mikrofona (nerijetko dijametralno) različitih karakteristika. S druge strane, upravo je frekvencijska karakteristika instrumentalnog mikrofona presudna za njegovu praktičnu primjenu. Tako je npr. čuveni američki proizvođač mikrofona ElectroVoice izbacio N/D seriju mikrofona u kojoj svaki mikrofon ima strogo definisano područje upotrebe, što toncima u velikoj mjeri olakšava život... ali o konkretnim vrstama instrumentalnih mikrofona malo kasnije.
Četvrta stavka nas tjera da mikrofon za ozvučavanje instrumenata često „naoružamo“ dodatnom opremom u vidu raznih Shock Mount mikrofonskih amortizera i drugih sličnih trikova koji sprečavaju da npr. cupkanje pjevača ode u razglas. Ipak, najkorisnija sprava za ukidanje subsoničkih (frekvencijski gledano ispod 20Hz tj. van čujnog opsega – s tim što imaju tendenciju da generišu neželjene zvukove i u čujnom ekstremnom bas opsegu) vibracija je Low Cut filtar (koji je dio miksera) a ima zadatak da u električnom domenu odstrani sve frekvencije ispod određene – granične frekvencije (u praksi između 75Hz i 100Hz). O njemu kad dođemo do miksera...
I peta navedena stvar zahtjeva od instrumentalnih mikrofona da budu posebno usmjereni (zavisno od konkretnog izvora zvuka koji se ozvučava), a da su pritom dobro „zatvoreni“ za prodor neželjenih zvukova, što iz monitoringa, što od obližnjih zidova, jer će u oba slučaja neminovno doći do mikrofonije (ili feedback-a). Pored toga, specifična postavka određenih instrumenata (npr. bubnjevi i perkusije, ili duvački instrumenti) zahtjeva od tih mikrofona da budu opremljeni specifičnim sistemom kačenja u vidu raznih štipaljki, zakački itd.
No da pređemo na konrektne primjere ozvučavanja pojedinih instrumenata. Pritom nećemo pričati o oboama, violama i harfi... baziraćemo se na jedan (prošireni) rock sastav, tj. instrumente koje vi u praksi srećete. Ako vam se, pak, desi da vam se u 23:45 za Novu Godinu pojavi gudački kvartet koji u ponoć treba da odsvira Malu noćnu muziku na razglasu od 30kW, snalazite se sami, kao što sam se i ja snalazio!
Naravno, šalim se... ukoliko vas interesuje više od navedenog – pitajte!
Pošto je ovde najviše gitarista... krenuću od famoznog gitarskog pojačala. Gitarsko pojačalo se po pravilu (u 95% slučajeva) ozvučava mikrofonom!!! Upamtite to! Varijante ozvučavanja gitare putem Line Out izlaza pojačala su uglavnom katastrofalne, i samo su izlaz u slučaju nužde! (bolje je da se čujete i sa malo
prštavijim distorzijama, nego da vas uopšte nema u razglasu)
Mikrofoni koji se upotrebljavaju za ozvučavanje gitarskog pojačala (bilo da se radi o combo ili stack varijanti) su po pravilu dinamički! Jedino ti mikrofoni imaju dovoljan dinamički opseg da istrpe torturu gitarističkih decibela! Njihova glavna mana – deficit ekstremnih visokih ovde dolazi kao velika prednost, jer nam kod gitara oni i ne trebaju (iz gitarskog pojačala uglavnom svira od 100Hz do plafon 6kHz). Poželjno je da imaju malo naglašeniji donji srednji opseg (300Hz – 500Hz) kako bi gitare dobile „muda“. Tipični predstavnici mikrofona za ozvučavanje gitarskog pojačala su: Shure SM57 (vidjećete ga na 90% profi koncerata) i Sennheiser MD421 (koji nešto ljepše radi u gornjem srednjem opsegu, ali skoro da je postao raritet). Heavy gitaristi nerijetko kao dodatni mikrofon koriste ElectroVoice RE20 mikrofon koji nevjerovatno dobro trpi udare puuuno decibela, a pritom izuetno dobro prenose bas opseg! Još jedan mikrofon koji je zavrijedio da ga pomenem jeste ElectroVoice N/D 478 koji se nalazi i u mojoj kolekciji mikrofona, jer je po meni najfokusiraniji „gitaristički“ mikrofon koji sam imao priliku koristiti.
Druga stvar (možda i bitnija) je način postavljanja mikrofona. Kada ozvučavate gitarsko pojačalo uglavnom morate koristiti close mikeing tehniku – što će reći da se mikrofon nalazi jako blizu izvoru zvuka, tj. na nekih 10 do 20cm od membrane. Približavanje mikrofona na manju distancu dovodi do pojačavanja basova u dobijenom signalu (zbog već pomenutog proximity efekta kod dinamičkih mikrofona), ali može dovesti do preopterećenja i distorziranja; a u ekstremnim slučajevima i do oštećenja mikrofona.
Mikrofon kojim ozvučavate gitarsko pojačalo / kabinet bi trebao da stoji na odgovarajućem mikrofonskom stativu, tako da je moguće precizno podesiti njegovu poziciju. Pritom mislim na dva osnovna načina postavljanja mikrofona pred gitarsko pojačalo, a to su: On Axis (iliti na osu zvučnika) i Off Axis (smaknuto sa ose oscilovanja zvučnika – ekstremno Off Axis ozvučavanje je kačenje mikrofona na pojačalo tako da visi na kablu, što bih vam preporučio da izbjegavate). I jedna i druga tehnika imaju svoje prednosti i mane. Kod On Axis tehnike dobijeni zvuk ima puno bolji šut i definiciju, ali često i višak visokih (jer upravo po osi zvučnik emituje najviše visokih). S druge strane, Off Axis tehnika daje nešto mekši i umjereniji zvuk, sa manje visokih. Ja uglavnom koristim ovu drugu, mada bar desetak minuta potrošim na traženje najbolje pozicije za konkretno pojačalo/gitaru/gitaristu.
Nekada se (kod ozvučavanja velikih stackova sa otvorenim leđima) koriste mikrofoni i sa zadnje strane zvučnika. Tako se dobija jedan posebni segment bas opsega koji se onda miksa sa zvukom dobijenim sa prednje strane. Ova tehnika zahtijeva puno rada i eksperimentisanja i teško da ćete se u praksi (čast izuzecima) susretati sa njom. Napomenuću samo da se mikrofoni postavljeni sa zadnje strane uvode u mikser sa obrnutom fazom signala (jer kupe „pogrešnu“ stranu zvučnika).
Sad se dohvatite svoj pojačala i mikrofona (ko ih ima) pa prvo šetajte pojačalo po sobi dok ne dobijete najbolji zvuk, a onda šetajte mikrofon oko pojačala dok zvuk u razglasu ne bude baš onakav kakav želite...
Druga sorta žicookidača u bendu su bass gitaristi. Kao što već negdje pomenuh, bass gitara je instrument sa mnogo širim frekvencijskim opsegom od gitare. Efektivni opseg bass gitare se kreće u rasponu od 20Hz pa do 5kHz, s tim što se boja i tranzijenti kreću i do 15kHz. To nas dovodi do zaključka da ćemo bass pojačalo teško ozvučiti samo jednim mikrofonom. I upravo je tako... u studijskim uslovima se bass kabinet ozvučava sa jednim do dva dinamička mikrofona (blizu membrana, na različitim pozicijama) i bar jednim kondenzatorskim mikrofonom (koji je malo dalje od kabineta i kupi visoke). Međutim, kada su live situacije u pitanju, bass pojačalo se relativno rijetko ozvučava mikrofonom. Razloga za to ima više. Prvi problem je, kao što već rekoh, preširok opseg što iziskuje upotrebu više mikrofona, zatim se javlja problem pozicioniranja mikrofona (jer su neki bass kabineti dvosistemske konstrukcije, tj. imaju zasebne visokotonce) i na kraju se, kao najveći problem, javlja pojava mikrofonije i to destruktivne mikrofonije u bass opsegu, koja pravi katastrofalne probleme cijelom bendu (a tonac sjedi za mikserom i drži se za glavu :roll: ). Uzrok pojave ove mikrofonije je kontakt bass pojačala i mikrofona preko podloge, s tim što ovde problem ne možete riješiti magičnim Low Cut dugmetom, jer biste u tom slučaju otkinuli i sve ono što kod bassa vrijedi. Pa kako to onda riješiti?
Mikrofon ispred bass pojačala je uglavnom ispomoć za onaj glavni signal koji se kupi preko tzv. DI Out izlaza bass pojačala. Dakle, danas sva kvalitetna bass pojačala moraju imati ovaj izlaz (izveden u formi XLR konektora), jer on omogućava prenos full range signala od bass pojačala do miksera. Znači, ono što se kod gitara maksimalno izbjegava, kod bass gitare je spas! Tako toncu na mikser stiže linijski signal iz pojačala (u kom su SVE frekvencije koje bass generiše), te dodatni signal iz mikrofona koji unosi karakter vašeg bass pojačala, te određeni atak i toplinu. Sad mu samo ostaje da pronađe onaj pravi odnos.
Tehnike postavljanja mikrofona (što teško da ćete, obzirom na gore navedeno, sami ikada raditi) su iste kao kod gitare. Poseban slučaj može predstavljati, recimo, ozvučavanje dub bassista kod koji je sve u sub basu, pa se nekad mikrofon nađe neposredno ispred bas refleks otvora pojačala! Ovako dobijen signal se obavezno miksa sa linijskim signalom ili signalom sa dodatnih mikrofona – ne pokušavajte to sami izvesti da ne bi bilo sra#a...
Mikrofoni koji se najčešće koriste za ozvučavanje bass pojačala su: ElectroVoice RE20, Sennheiser 421, AKG D12, ili u novije vrijeme: Shure Beta 52A, AKG D112 ili ElectroVoice N/D 868. Lijepe rezultate sam dobijao i sa nešto jeftinijom Audio-Technicom Pro25ax.
I treći žičani instrument koji se sreće u praksi jeste akustična gitara. Bilo da se radi o klasičnom (plastične žice) ili western modelu (metalne žice), toplo vam preporučujem da, ako ikada planirate nastupati na razglasu, birate ozvučene modele gitara. Zvuk dobijen sa piezo pickupima jeste nešto lošiji u odnosu na zvuk dobijen mikrofonom, ali... Ja na ovim prostorima još nisam vidio mikrofonom dobro ozvučenu akustičnu gitaru u live situaciji!!! O čemu se radi?
Akustična gitara je jako tih instrument! Toliko tih da nema šanse da se izbori ni sa tri polupijana polupjevača u parku; a kamoli sa bubnjem, dva gitarska, jednim bass pojačalom i 4 monitora na bini! Zato nabavite ozvučene akustare!!!
A ako već nema druge... onda se pribjegava ozvučavanju akustične gitare sa jako usmjerenim (kardioidnim, hiperkardioidnim ili čak superkardioidnim) mikrofonima. To mogu biti dinamički (po principu daj šta daš) modeli ili, pak, cigaret kondenzatorski mikrofoni. Od prvih bih birao ili Shure SM57 i (opet) Sennheiser 421, mada se i Sennheiser 441 ovdje pokazuje kao spas (ako negdje nađete neki – kupujem dva komada!!!). Kada su kondenzatorski cigaret mikrofoni u pitanju, poslužiće bilo koji, a izdvojiću recimo... AKG C1000, RODE NT3, Oktava MK-012, ElectroVoice RE100, ili (u budžet varijanti Behringer B-5).
Što se tiče pozicije... bježite od otvora gitare. Postavljanjem mikrofona na sam otvor ćete dobiti najglasniji signal ali i zagarantovanu mikrofoniju u svim mogućim i nemogućim opsezima. Mikrofon primaknite toliko da vam ne ometa sviranje, ali ga mrdnite ili ka kobilici ili ka 12. polju gitare.
I opet... mikrofon upotrebite samo ukoliko nemate drugog izlaza, ili imate tonca (ili bar dobrog drugara) za mikserom koji može brzo reagovati na svaki nagovještaj mikrofonije.
Zato NABAVITE OZVUČENE AKUSTARE! Tako će vam trebati samo još DI-box i eto vas u mikseru... Još najbolja varijanta je ukoliko imate svoje pojačalo (za akustičnu gitaru)! Tada se vraćamo na priču o ozvučavanju BASS pojačala!
